Eko pesticidi mladih zadrugara iz Ciste Velike

Zaštita okoliša, čuvanje tradicije i kulturne baštine, njegovanje ljubavi prema zavičaju, razvijanje ekološke svijesti, poduzetničkoga duha i kreativnosti glavni su ciljevi učeničke zadruge Vrisak u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj u imotskom kraju. Ta učenička zadruga koja djeluje s prekidima od 1981. godine i broji 26 od 86 učenika škole, objedinjuje ekološku, likovnu, tkalačku te sekciju za turizam i baštinu koje osim što provode niz samostalnih aktivnosti, usko surađuju na zajedničkim proizvodima i odlaze na sajmove i smotre. Kroz tkalačku sekciju učenici tkaju torbice, rutavce, mirisne vješalice i srca, kao i vrećice s lavandom. Likovna sekcija ove agilne učeničke zadruge, između ostalog, izrađuju gipsane stećke, jer na području općine Cista Provo ima nekoliko lokacija sa tim drevnim nadgrobni spomenicima, a sekcija turizma i baštine prikuplja podatke o arheološkoj građi svoga kraja, kao i narodnu usmenu baštinu poput stihova gange Imotske krajine. Zadrugari ekolozi osim što održavaju i uređuju školski vrt koji je 2012. godine bio nagrađen kao najljepši u primorskoj Hrvatskoj, prave prirodne sapune, ekognojivo i insekticide od koprive.

• Učenici se kroz zadrugu uče timskom radu, a to se najviše vidi kad treba izraditi ili unaprijediti neki proizvod, kad sudjelujemo na nekom događaju kao što su smotra, sajam i slično. Recimo, ekološka i tkalačka sekcija zajedno rade vrećice, mirisne vješalica i srca s lavandom. Njihova izrada traži vještu ruku s iglom i koncem, ali i uzgoj lavande u školskom vrtu. Turizam i baština zajedno s likovnom sekcijom prave turističke brošure i gipsane suvenire stećke. Od ove godine surađujemo i sa štićenicima Terapijske zajednice Susret iz Ciste Velike u projektu Suhozid – kazala je Ivana Balić, učiteljica prirode, biologije i kemije, inače voditeljica ekološke sekcije.

Devet učenika u ekološkoj sekciji stječu vrlo praktična i primjenjiva znanja koje mogu pomoći na obiteljskim imanjima. Sudjelovanjem u ovim aktivnostima, dodala je Balić, učenici primjenjuju stečena znanja iz mnogih predmeta, uče i usavršavaju vještine izrade ekoloških i kulturnih proizvoda kojima prijeti zaborav, razvijaju pravilan stav prema prirodnim resursima i baštini,a promoviranjem zadruge učenici stječu socijalne vještine.

– To su djeca koja pomažu svojim roditeljima i ukućanima u svakodnevnim poslovima u vrtu. Vrlo rado primjenjuju vještine stečene kod kuće, kao što su okopavanje i orezivanje, te su iznimno voljni naučiti nešto novo. U ekološkoj sekciji vodimo brigu o školskom vrtu, sobnim biljkama, izrađujemo prirodni sapun, a od ove godine pripremamo tekuće ekognojivo i insekticid od koprive.

Zadrugari iz ekološke sekcije redovito čiste travnjak, okopavaju, zalijevaju i sade. Naš vrt ima tri glavna dijela: ružičnjak, travnjak s ukrasnim biljkama i hrastovima i dio s ljekovitim biljem. U potonjem rastu vrisak, lavanda, ružmarin, ljekovita kadulja, metvica, lovor, kamilica, santolina, čuvarkuća, kopriva i dr. Vrisak je biljka karakteristična za Zagoru i po njoj je zadruga dobila naziv. Daljnje školovanje naših zadrugara ipak ovisi o njihovom izboru, ali ove aktivnosti mogu imati utjecaja na njihovu kreativnost i istraživanje upotrebe prirodnih pripravaka u zaštiti i uzgoju bilja – navela je Balić.

Zaštita okoliša, čuvanje tradicije i kulturne baštine, njegovanje ljubavi prema zavičaju, razvijanje ekološke svijesti, poduzetničkoga duha i kreativnosti glavni su ciljevi učeničke zadruge Vrisak u Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Cisti Velikoj u imotskom kraju. Ta učenička zadruga koja djeluje s prekidima od 1981. godine i broji 26 od 86 učenika škole, objedinjuje ekološku, likovnu, tkalačku te sekciju za turizam i baštinu koje osim što provode niz samostalnih aktivnosti, usko surađuju na zajedničkim proizvodima i odlaze na sajmove i smotre. Kroz tkalačku sekciju učenici tkaju torbice, rutavce, mirisne vješalice i srca, kao i vrećice s lavandom. Likovna sekcija ove agilne učeničke zadruge, između ostalog, izrađuju gipsane stećke, jer na području općine Cista Provo ima nekoliko lokacija sa tim drevnim nadgrobni spomenicima, a sekcija turizma i baštine prikuplja podatke o arheološkoj građi svoga kraja, kao i narodnu usmenu baštinu poput stihova gange Imotske krajine. Zadrugari ekolozi osim što održavaju i uređuju školski vrt koji je 2012. godine bio nagrađen kao najljepši u primorskoj Hrvatskoj, prave prirodne sapune, ekognojivo i insekticide od koprive.

• Učenici se kroz zadrugu uče timskom radu, a to se najviše vidi kad treba izraditi ili unaprijediti neki proizvod, kad sudjelujemo na nekom događaju kao što su smotra, sajam i slično. Recimo, ekološka i tkalačka sekcija zajedno rade vrećice, mirisne vješalica i srca s lavandom. Njihova izrada traži vještu ruku s iglom i koncem, ali i uzgoj lavande u školskom vrtu. Turizam i baština zajedno s likovnom sekcijom prave turističke brošure i gipsane suvenire stećke. Od ove godine surađujemo i sa štićenicima Terapijske zajednice Susret iz Ciste Velike u projektu Suhozid – kazala je Ivana Balić, učiteljica prirode, biologije i kemije, inače voditeljica ekološke sekcije.

Devet učenika u ekološkoj sekciji stječu vrlo praktična i primjenjiva znanja koje mogu pomoći na obiteljskim imanjima. Sudjelovanjem u ovim aktivnostima, dodala je Balić, učenici primjenjuju stečena znanja iz mnogih predmeta, uče i usavršavaju vještine izrade ekoloških i kulturnih proizvoda kojima prijeti zaborav, razvijaju pravilan stav prema prirodnim resursima i baštini,a promoviranjem zadruge učenici stječu socijalne vještine.

– To su djeca koja pomažu svojim roditeljima i ukućanima u svakodnevnim poslovima u vrtu. Vrlo rado primjenjuju vještine stečene kod kuće, kao što su okopavanje i orezivanje, te su iznimno voljni naučiti nešto novo. U ekološkoj sekciji vodimo brigu o školskom vrtu, sobnim biljkama, izrađujemo prirodni sapun, a od ove godine pripremamo tekuće ekognojivo i insekticid od koprive.

Zadrugari iz ekološke sekcije redovito čiste travnjak, okopavaju, zalijevaju i sade. Naš vrt ima tri glavna dijela: ružičnjak, travnjak s ukrasnim biljkama i hrastovima i dio s ljekovitim biljem. U potonjem rastu vrisak, lavanda, ružmarin, ljekovita kadulja, metvica, lovor, kamilica, santolina, čuvarkuća, kopriva i dr. Vrisak je biljka karakteristična za Zagoru i po njoj je zadruga dobila naziv. Daljnje školovanje naših zadrugara ipak ovisi o njihovom izboru, ali ove aktivnosti mogu imati utjecaja na njihovu kreativnost i istraživanje upotrebe prirodnih pripravaka u zaštiti i uzgoju bilja – navela je Balić.

Smatra da bi ovakve učeničke aktivnosti trebalo bolje podržavati na razini cijelog školskog sustava. Naime, zadruga se uglavnom financira iz sredstava škole i od prihoda prodaje proizvoda, za sadnice pomogne i Županija, a bude ponekad i novčanih nagrada s natjecanja.

– Uvijek postoji pitanje financija koje su potrebne i za nabavu sirovina, opreme, proizvodnju i marketing. Želimo li njegovati poduzetnički duh i kreativni duh u školama, onda trebamo uložiti nešto što nije samo entuzijazam i dobra volja, a to je ipak novac. I rad voditelja zadruga, pogotovo onih uspješnih, nije samo 1 ili 2 sata tjedno, već puno više sati koji bi ipak trebali ući u redovnu satnicu – smatra Balić.

 

PRIRODNI SAPUN- radi se od svinjske masti, maslinova ulja, vode, natrijeva hidroksida, mineralne boje i eteričnog ulja lavande. Kod pripreme se treba paziti da se mast i ulje ne pregriju te da natrijeva lužina ne prska. Smjesa se miješa mikserom, ulije se u kalupe i nakon stvrdnjavanja se sapuni suše mjesec dana.

TEKUĆE EKOGNIJIVO – kopriva i voda se pomiješaju i drže u posudi 10 – 15 dana, procijede i koriste.

EKOINSEKTICID – smjesa koprive i vode se ostave maks. 1 dan, procijede i koriste protiv lisnih ušiju.

 

 

Mak Jovanović

foto Škola Ivana Gorana Kovačića – Cista Velika