Restorani u špiljama – Pećina, Grota i Kremenko

U dalmatinskim špiljama od davnina skrivali su se hajduci, osamu tražili pustinjaci, a posljednjih godina u njima posluju neobični restorani i konobe. Jedna od takvih konoba je “Kremenko” koja se stisnula između seoskih kuća u mjestu Svinišće na Omiškoj Dinari. Prirodnu pećinu obitelj Bartulin uredila je u konobu po uzoru na dom slavnog američkog crtanog junaka Freddyija Kremenka. Mjesto je gdje najčešće se ide na mesne i riblje peke, kao i domaće namirnice kraja uz Cetinu. Prirodna špilja u Segetu Donjem nadomak Trogira, postala je dio restorana Grota gdje su brojni strani gosti, poneseni ambijentom, znali i zaprositi svoje dragane.

RESTORAN PEĆINA (PLOČE) 

U Pločama 1975. godine je na Jadranskoj magistrali otvoren obiteljski restoran Pećina, u kojeg rado svraćaju ljubitelji dobrog roštilja i neretvanskih specijaliteta, a desetljećima je i nezaobilazno mjesto za sportske i estradne zvijezde, te političare, pa tu možemo ubrojiti i funkcionere iz bivše države poput Kardeljevih po kojima su Ploče jedno vrijeme i nosile ime. Restoran se nalazi u blizini Baćinskih jezera i ušća Neretve, a radi se o umjetnoj pećini koji su osmislili i izgradila braća Barbir u prizemlju kuće po uzoru na Postojinsku jamu, uloživši ušteđevinu s mukotrpnog rada u Australiji.

• Stričevi Jure i Marijan su na proputovanju kroz Novu Kaledoniju naišli na restoran u pećini i željeli su da tako nešto izgrade i ovdje gdje ih je čekao moj otac. Pozvali su u pomoć arhitektu Mišu Konjevića iz Herceg Novog, te je pomno izračunata statika i osmišljeno kako će pećina izgledati, da što više sliči na Postojnu. Zidovi i svodovi su građeni od željeza, betona, gipsa, ima tu jute i još koječega, a donedavno je tu kapala i voda kako bi se stvorio što vjerniji dojam prave špilje – ispričao je Mario Barbir, koji je još kao dječak počeo pomagati u ovom obiteljskom restoranu gdje i danas radi.

Posao u restoranu od oca Jure naslijedila je i kćer Marijana Barbir Gradac. Pazi da se u Pećini uvijek jedu svježi neretvanski brudet, jegulje i žabe na žaru, cipli i lubini koji se mrijeste u bočatim vodama toga kraja.

• Naši su se preci od davnina ovdje bavili ribolovom, pa su otac i stričevi ovo mjesto željeli povezati s kulinarskom tradicijom ovog kraja. U blizini naše kuće je i jezero Birina, pa je uvijek bilo dobrih ulova. Prostor se dugo uređivao kako bi dobio izgled prirodne pećine. Gostiju je bilo da ih se nije imao gdje primiti. Danas smo ponudu proširili i na catering, a gosti, ako im zatreba, uvijek mogu u našoj kući i prespavati – kazala nam je Marijana.

KONOBA KREMENKO (Svinišće)

Konobu Kremenko na Omiškoj Dinari otvorio je Alen Bartulin u prirodnoj pećini u kojoj je nekad obitelj držala ovce. Iz Omiša kroz kanjon Cetine do Kremenka u Svinišću stiže se cestom koja nosi ime po Franji Josipu jer je izgrađena u vrijeme njegove vladavine i navodno po njegovu nalogu.

• 
• Godinama sam na tržnici prodavao voće i povrće, pa sam se odlučio ušteđevinu uložiti u konobu. Bio je to poprilično smion i neobičan potez, jer Svinišća su malo mirno, pa i zabačeno mjesto u kojem stalno živi samo 60-70 ljudi, a prije se nisam bavio ovakvim poslom. No, kako je ta pećina nekad bila pojata, odlučio sam je urediti da bude nalik Kremenkovoj špilji. To mi je bio omiljeni crtić iz djetinjstva, a i često je Freddy s velikim užitkom u svome kamenom domu tamanio poveće i sočne odreske, tako da se i gastronomska priča ove konobe lako dadne povezati s onom iz crtanog. Četiri-pet godina smo otac Nediljko i ja obrađivali drvo i kamen kako bi pećina dobila današnji izgled, a šest mjeseci svog slobodnog vremena sam utrošio za izradu Kremenkova automobila koji je danas nasred konobe. Pa, 90 posto namještaja i ukrasa u Kremenku sve je izrađeno ručno od drveta iz našeg kraja. Tu prije nije bilo struje, a niti vode koju sam dovozio u cisternama sve do 2002. godine. Ne znam bi li da sam znao koliko je ovo bio zahtjevan posao, uložio toliki trud u ovu konobu, ali ljudi su mašu priču jako dobro prepoznali i dolaze nam iz cijelog svijeta u Omišku zagoru – ispričao je vlasnik Kremenka Alen Bartulin.

Najvjerniji gosti u Kremnku su Skandinavci i Nijemci uvijek željni mesnih specijaliteta sa žara i peka, koje se u Kremenku spremaju na grabovini i starinskom kominu. Teletinu i janjetinu nabavljaju iz mesnica u seoskom susjedstvu, hobotnice im stižu iz Tribunja, a lignje s Korčule. Nude i cetinske jegulje, domaće puževe i žabe, te povrće omiškog zaleđa. Napomenimo da ova konoba radi samo u ljetnoj sezoni.

 

RESTORAN GROTA (Seget Donji)

Restoran u Segetu Donjem otvoren je 2012. godine, a dio mu je prirodna pećina od 50 četvornih metara po kojoj je i dobio ime Grota (tal. grotta – špilja). Objekt je bio iznajmljen jednoj agenciji, a ove godine su posao preuzeli vlasnici imanja i kuće obitelj Medić, te su odlučili pojačati gastronomsku ponudu poslavši svoje kuhare na kulinarsku akademiju kod Branka Ognjenovića.

• Gostima je iznimno iskustvo da jedu u pravoj pećini, a da ne govorimo kako je ljeti u njoj svježe i boravak iznimno ugodan. Kuća u kojoj je dio restorana je građena krajem 60-ih godina prošlog stoljeća uz brdo, a tu je bio i jedan prirodni otvor koji je moj pokojni otac Vinko odlučio očistiti od zemlje. Na kraju se dobila ova pećina i godinama je maštao da postane dio restorana. On je vodio niz hotela na ovom području, držao je restoran Spinut u Splitu, kao i u trogirskoj kuli Kamerlengo. Na kraju smo se počeli baviti prodajem ribe u Austriji, a ovdje smo iznajmili jednoj agenciji, te su oni započeli s restoranom u pećini. Od ove godine sin Vinko i ja odlučili smo sami preuzeti posao i ostvariti san moga oca da ovo postane obiteljska priča s kvalitetnom i tradicionalnom domaćim hranom od isključivo svježih namirnica našeg kraja. Stoga imamo dnevne menije koji se svakodnevno mijenjaju – ispričao nam je vlasnik Ivica Medić.Ambijent prirodne špilje restorana Grota budi i romantične pobude gostiju. Tako je tamo od otvaranja održano na desetke vjenčanja stranih gostiju, a bilo je i niz prošnji i zaruka.
  • Posebice su nam dolazili stranci i rezervirali separe u pećini koji im je najromantičniji. Iako zimi ne radimo, jedan je Nijemac izričito tražio da mu otvorimo pećinu i priredimo večeru u tom separeu gdje je naumio zaprositi svoju djevojku koja ga je više puta odbila. Tražio je obilatu mesnu platu, salatu od hobotnice i najbolja vina, a rekao je da ako mu draga i ovaj put odustane, barem će dobro jesti i piti. Srećom ona je taj put bila oduševljena i pristala je udati se za njega. I kasnije je bilo uspješnih prosidbi u pećini, radilo se o mladom poljskom te jednom paru Norvežana – prisjetio se bivši voditelj restorana u Segetu Donjem.

  

• GASTROBAJTER

foto: Restoran Grota, Seget Donji+ konoba Kremenko, Svinišće + Restoran Pećina, Ploče