GASTROBAJTERI U OSAKI: Kad iz klamerice Japanac Guinness toči…
Klamerica za pivo ili ti ga "Ultrasonic Beer Frother" (ultrazvučni pivski zapjenjivač) uveseli ljubitelja Guinnessa i u Osaki. Irski pivski nektar bude gotovo isti kao da ga je iz pipe ocijedio brkajlija za šankom u Dublinu.
Nesuđena vodoinstalaterka, a silom prilika arhitektica u Splitu, luta po svijetu i šapuće zgradama. Pri tom otkriva svekolike ljepote građevinskih oblika, materijala i propisa. Upoznaje građevinske inspektore, svjetske vucibatine i ugostitelje, istražuje hranu i piva zemalja u kojima zaglavi. Pročitajte pivsku pričicu iz Japana…
Da živimo u Osaki često bi svraćali u neku od nebrojnih kafana Umeda Sky Buildinga. Visoko je, vidi se Šolta, moderno, a i popularno. Umeda je zgrada arhitekta Hiroshija Hare – blizanci od svojih 165 m visine, povezani letećim eskalatorima i vrtovima na nivou krova.
Sjedeći za stolom koji se cijelom duljinom proteže oko šanka, u jednoj od tih brojnih kafana, netko je poručio pintu Guinnessa. Mene je odmah štrecnulo. Poznata je priča (u koju sam 100% bila uvjerena!) kako Guinness ne može putovati van omiljenog otoka, a da pri tome očuva sve svoje pozitivne karakteristike. Na omiljenom otoku pivo mora biti svježe u bačvi, natočeno direktno iz pipe i to posebnom trofaznom tehnikom. Naširoko je poznato kako se Guinness ritualno toči nekoliko minuta. Pri tome se gusta sumaglica balončića mora dizati s dna čaše. Tako se postepeno pravi tvrda pjena konačne debljine cca 3 cm, takozvana pivska glava. Izgleda i ćuti se kao najfiniji šlag suptilno napet – tek preko ruba.
Toga dana u Osaki promijenilo mi se uvjerenje…
Na kraju stola je bila skupina frižidera. U jednom od njih limenke omiljenog irskog pića. Na vrhu frižidera kojekakve stvari, a između ostalih i oveća klamerica, tj. gadget – kano mali kućanski aparat za koji ću uskoro spoznati da služi za utakanje irskog piva.
Obišao gazda šank, otpro limenku i natočio u original čašu. Pojasnit ću, ponajprije je čašu postavio na postolje ispod ručice, pritisnuo dugme na klamerici…sekundica strpljenja, krenula je sumaglica i ta – na – na – naaaaa: savršeni napitak bio je spreman za konzumaciju. Zaključih; moguće je piti dobar Guinness i ovdje u Osaki zahvaljujući “klamerici“.
Kasnije mi je Google otkrio kako se naprava stručno zove “Ultrasonic Beer Frother” odnosno, u vlastitom prijevodu “ultrazvučni pivski zapjenjivač“. Postolje proizvodi nevidljive vibracije koje u tekućinu stvaraju sitne mjehure zraka. Zrak, kakav fizički jest – lagan, krene prema gore, a u Guinnessovoj čarobnoj formuli ostaje kao pivska glava vezana za tekućinu. Naravno, autor napitka mora biti svjestan do koje točne visine napuniti čašu, a da mu se pri tome šlag ne prelije preko ruba.
GastroBajter : Mariana Bucat
