DANI GLJIVA NA LISINI: Planina koja skriva najveće stanište gljiva u Europi

Početkom mjeseca na planini Lisini u susjednoj nam državi, a u najvećem mikološkom rezervata u Europi gdje je popisano čak 1665 različitih vrsta, održani su sedmi po redu „Dani gljiva“. Ta planina vulkanskog porijekla smještena je između Šipova i Mrkonjić Grada, a osim gljiva obiluje i kojekakvom divljači, ribama, ljekovitim biljem, pa i s 300-ak izvora vode, tako da imate osjećaj kad zabijete prst u zemlju na padinama ove planine da će odmah izbiti i zažuboriti kakav potok. U podnožju Lisine je Ekološka zona i živopisno izletište Zelenkovac. Tamo družba okupljena oko likovnjaka Bore Jankovića u starinskim šumskim brvnarama prima goste iz cijelog svijeta u prijateljskoj nazdravičarskoj atmosferi i čuva duh vodeničarske prošlosti tog kraja.     

– Nekada je ovo bio zemljoradničko-stočarski kraj, a sada je gotovo pust, tek u selu Sibovi nadomak vrha Lisine preostala su tri stanovnika koja žive cijele godine. Porazno je da Lisina, iako prebogata gljivama i najveći je europski mikološki rezervat, samo nekolicina domaćih stanovnika ima znanja o gljivama i koristi ih u ishrani. Ljudi se ovdje daleko više bave lovom na divljač – ispričala je Branka Ćoćkalo, tajnik Planinarsko-ekološkog društva (PED) “Vidik” iz Mrkonjić Grada, ujedno i jedna od organizatorica “gljivarskog vikenda”.

Za ovogodišnje “Dane gljive” oko 250 sudionika uputilo se pješke od jezera i turističkog kompleksa Balkana tzv. “Putem gljiva”, a radi se o tri kilometra dugoj stazi koja prolazi kroz staništa gljiva. Išlo se na vrh planine Lisine koji se kočoperi na 1.467 metara kako bi gljivari poput štrumfova uz stazu prikupljali primjerke i kasnije ih izložili u Zelenkovcu. Hodalo se i bralo, prošlo preko opustjelih sela Sibovi i Poljana, prateći mikološke staze i uživajući u prirodi, a kad je glad pritegla valjalo se spustiti se do Zelenkovca. Tamo je kuhar Dragan Sladojević pripremio dva kotlića prepuna raznih gljiva ubranih toga dana na Lisini, a dominirali su vrganji kojih je ove godine bilo u izobilju. Krčkali su se u Sladojevićevim kotlovima i jasikin turčin i grabovi djedovi (napomenimo da to su tamošnja imena gljiva, ne članova obitelji), a uz njih livadski šampinjoni, kračuni i sunčanice. U međuvremenu je na Zelenkovcu postavljena izložba gljivara, jedinstvena u ovoj regiji kao i sama manifestacija.

– Entuzijasti okupljeni oko PED-a “Vidik” pokušavaju potaknuti stanovništvo da nauči ponešto o gljivama i iskorijeniti predrasude. Edukacija je ključna, a s tom namjerom je i nastala gljivarska manifestacija „Dani gljiva na Lisini“, koja svake godine okuplja sve više ljudi. Ide se u planinu, beru se gljive za izložbu i kuhanje, a i sve kako bi se ljudi upoznali s gljivarstvom. Nažalost na području Mrkonjić Grada, a i šire, ne postoje ugostiteljski objekti bazirani na gljivarskom meniju, a restorani obično nude samo uzgajane šampinjone. Što iz neznanja i nestručnosti ne koriste se prirodna bogatstva iz ovog našeg okruženja. Također, u restoranima se nude kupovni biljni čajevi iz vrećice, a nadomak je planina prebogata ukusnim ljekovitim biljkama. No, ljudima se ne mili hodati po pašnjacima, prikupljati bilje, sušiti ga i ostalo jer u tome ne vide komercijalnu korist – istaknula je Ćoćkalo.

Gljive na Lisini popisao je i obradio Brankin sugrađanin Rade Gašić koji sprema čak trodijelnu enciklopediju o gljivama tog kraja. Sezona na Lisini počinje im od ranog proljeća. Ponajprije izbiju jurjevke (svibanjska gljiva, ranka, reduša, brusenica) ili kako ih se tamo naziva đurđevača, pa izrastu rijetki, ljekoviti i skupocjeni smrčci, te lisičarke poznate po svojim antibakterijskim i antibiotskim svojstvima i po dobrom okusu.

Kako se smjenjuju mjeseci, tako se smjenjuju i gljive u šumi, s tim da ih najviše ima od kraja ljeta pa do zime. Bukovače se mogu naći i kada padne snijeg. Zbog suše ovo je ljeto bilo siromašno gljivama, ali su ih već prve kiše izmamile van. Početak ove jeseni upamtili smo po velikom broju vrganja, a to su veoma zdrave i ukusne gljive, no, nažalost kod muškog dijela publike ne utječu baš pozitivno na libido, te ih iz šale zovu “afrosnizijacima” – dodala je Ćoćkalo.

KAKO BRATI GLJIVE

Obučeni gljivari upozoravaju da se gljive prilikom branja nikada ne čupaju iz zemlje, već da ih se odreže nožićem pri samom dnu drške, a potom ono što je ostalo u zemlji valja zatrpati, jer tako će se sačuvati dragocjeni micelij za sljedeće godine. Treba znati da mnoge vrste rastu uvijek na istim staništima, pa gdje ste ih našli jedne godine, naći ćete ih i iduće. Za transport gljiva iz šume najbolje je koristiti pletene korpe ili platnene (pamučne) torbe, nikako plastične vrećice jer gljive u njima ne dišu, lako se potpare i propadnu.

• Također, treba znati da nikada ne smijete u istoj korpi nositi jestive gljive s otrovnim, jer se spore otrovnih gljiva prenose na jestive, pa i one postaju nevaljane. Nemojte brati gljive za koje niste sigurni o kojima se radi, no, ako ste ih već ubrali, obavezno ih odnesite nekom stručnom na determinaciju. Dakle, nikada ne konzumirajte gljive za koje niste sto posto sigurni jesu li jestive. Važno je znati da svaka jestiva gljiva u prirodi ima i dvojnicu među nejestivim, tako najčešće i dolazi do pogrešaka i trovanja. Recimo, najobičniji livadski šampinjon ima dvojnika – lažnog šampinjona. Poznavaoci će lako uočiti dršku koja na presjeku žuti i ima malo neugodniji miris, ali oni koji gljivama nisu vični i neće uočiti razliku. Crvenoj muhari u kišnim razdobljima kiša može sasvim sprati bijele pjege i izblijediti jarko crvenu boju do blago narančaste, a bilo je slučajeva da je ljudi, opet kažem nestručni, zamjene s odličnom i jestivom blagvom. Razlika je, dakle, samo u tome što je isprana. Muhara uvijek ima bijelu dršku, a blagva nježno žutu – kazala je Branka Ćoćkalo.

Lisina je prepuna i ljekovitog bilja. Od ranog proljeća do kasne jeseni cvjeta razno ljekobilje, ali kao i s gljivama samo malobrojni koriste njihove blagodati.

– Kažu da na Lisini rastu gotovo sve ljekovite biljke Europe, osim lincure koja obitava na Dinaridima. Neke od iznimno ljekovitih ovdašnjih biljaka su kantarion, kunica, majčina dušica, divlja menta, ivanjsko cvijeće, kamilica, macina trava, rastavić, divlji origano, crvena i bijela djetelina, zova, a tu je i obilje šumskih plodova poput divljih jabuka, jagoda, malina, borovnica, šipka, gloga… – navela je Ćoćkalo, inače i

jekovitog bilja.

Ma.J./ Gastrobajter

foto: Branka Ćoćkalo, Boro Zelenkovac, Gastrobajter…