GINGERBREAD: Blagdanski slatki čovječuljci i kućice osvajaju svijet od objave priče o Ivici i Marici 1812. godine

Malo koji recept u zapadnom svijetu vezuje se uz nadolazeće božićne blagdane poput gingerbread keksa bilo u obliku čovječuljaka, kućica, životinjica. Ta slastica uz dodatak začina đumbira spominjala se još u srednjovjekovnoj Europi, a sam đumbir se smatra da je stigao iz Kine, gdje je prvo kultiviran, u europske kuhinje Putem svile i križarski osvajanjima u 11. stoljeću. Korijen đumbira u drevnoj Kini se uzgajao ponajprije kao sredstvo za liječenje mučnine i problema sa želucem, a ova biljka iz porodice ljiljana sveprisutna je i u ajurvedskoj medicini. Recimo, Henry VIII koristio je usitnjeni đumbir kako bi se zaštitio i od kuge, no, ne bi se odvažili tvrditi koliko je to zaista bilo učinkovito sredstvo po pitanju te opake bolesti. Danas ga najviše uzgajaju u Indiji, Kini, Nigeriji, Haitiju i Jamajci gdje raste najkvalitetniji đumbir u planinskom dijelu te otočke zemlje.
Gingerbreadom su se kroz pak stoljeća nazivale torte, vrste kruha s đumbirom, medenjaci, biskviti, a brojne su i varijacije po okusu i strukturi pa nekad se zna raditi o svježoj i sočnoj slastici, može biti u suhoj inačici, slatkoj ili pikantnoj varijanti….Kako bilo, danas imamo na desetke različitih recepata gingerbreada, a to razne varijante bile su omiljene poslastice još ma sajmovima u srednjovjekovnoj Europi – često oblikovane kako bi izgledali poput cvijeća, ptica, životinja, pa i viteških oklopa. Žene su u ta vremena davali komadić gingerbreada natjecateljima za sreću na turnirima, ali i da ohrabre svoje udvarače. Dodajmo da su gingerbread kućice postale sveprisutne u Njemačkoj 16. stoljeća, a popularnost je dodatno porasla kad su braća Grimm 1812. godine objavili priču o Ivici i Marici. Engleski kolonisti pak gingerbread kekse proširili su Amerikom.

 

Gastrobajter

foto:’Hansel and Gretel’ – Tales From Grimm, Wanda Gag, 1936.