NOVOGODIŠNJA HRANA I VJEROVANJA: Svinjetina i 365 zrna graha nose boljitak i novac u predstojećoj godini, a kokošje pečenje zlu sreću

Bakalar za Badnjak, purica za Božić, te svinjsko pečenje za novogodišnji obrok, a uz sve to obilje slastica, jela su koja bez kojih mnogima nezamislivi su blagdanski stolovi na ovim prostorima, a vuku porijeklo iz starih običaja i narodnih vjerovanja da donose boljitak. Leća, osim za dane posta, znala bi se jesti i za Staru godinu kako bi budućnost obilovala novcem, a ta grahorica tradicionalno se jede uz svinjske kobasice i u Italiji iz istih razloga. Nekad se u puku smatralo da jedenje svinjetine za novogodišnji ručak donosi sreću i napredak u idućoj godini jer svinja ruje prema naprijed, za razliku od kokoši  koje čeprkaju po zemlji i bacaju je nazad, te se nikako nisu smatrale poželjnim za novogodišnji obrok.

Španjolci za novogodišnju noć imaju običaj pojesti po zrno grožđa za svaki otkucaj sata koji najavljuje ponoć. Problem je što treba pozobati 12 zrna koji simboliziraju mjesece u godini kao djetlić, a nije dobro niti da su kisela jer najavljuju kako će predstojeća godina imati isti takav okus. Kubanci u novogodišnjoj noći znaju iz sličnih razloga strusiti 12 grejpova.
Argentinci za Novu godinu jedu grah, jer narodna predaja kaže da će im to pomoći zadržati posao ili možda donijeti i bolji u budućnosti. I stanovnici američkog juga još od Građanskog rata šopaju se grahom kako bi ih obasjala sreća. Običaj im je dobro se natući black-eyed peasa (ne benda ili članova američke planetarno obljubljene pop grupe tog naziva), već vrste bijelog graha s crnim uresom nalik oku koji je kod nas poznat kao cronookica ili mletački grah. Neki ga Amerikanci ga kuhaju i s novčićem kako bi nova godina bila što sretnija i berićetnija, a drugi, pak, smatraju kako trebaju posjeti točno 365 zrna i da sve manje od toga umanjuje im broj srećom obasjanih dana u predstojećoj godini.

U Bjelorusiji za Novu godinu sprema se tradicionalno i tamani 12 vrlo izdašnih jela od svinjetine i govedine. Tu su mesne okruglice, sirevi, marinirano povrće…a svako simbolizira neki mjesec u godini i jamči da će u nadolazećoj godini mjeseci, ako se dobro pomlati što je na stolu, biti raskošni. Tu su nezaobilazne za novogodišnje blagdane i prazničke salate kao i u Rusiji – Shuba (dimljeni losos, krumpiri, jaja, mrkva) te Olivier (ruski Оливье) ili nama poznatija kao Ruska salata koju je smislio Lucien Olivier, kuhar belgijskog porijekla u slavnom restoranu Hermitage u Moskvi 1860. godine. Izvorni recept je ostao tajna, no, upamtilo se da su se u Olivier salati dali nabosti komadići tetrijeba, telećeg jezika, dimljene patke, kavijara što je se u kasnijim izvedenicama svelo, uglavnom, na sitno rezane krumpire, jaja, kisele krastavce, kuhanu piletinu, kobasicu ili šunku, jabuke…Nije poznat niti točan recept za Olivierov preljev, osim da je bio nekakva vrsta majoneze od francuskog vinskog octa, senfa i provansalskog maslinovog ulja.

Sicilijanci za Novu godinu tradicionalno jedu lazanje, a legenda kaže da će im kusanje bilo kakve druge tjestenine u to vrijeme donijeti nesreću. Japanci novu godinu započinju sa zdjelicom heljdinih rezanaca zvanom toshikoshi soba koju zovu “rezancima koji prelaze godinu dana“.
Norvežani, pak, goste se u novogodišnjoj noći pudingom od riže, a u jedan sakriju badem. Onaj tko ga pronađe smatra se da će ga pratiti sreća i idućoj godini. Skrivanje novčića u novogodišnjim tortama, kruhovima ili kolačima je u tradiciji mnogih zemalja, a prežderavanje je također put ka sreći i obilju u idućih 12 mjeseci.