STELLA CROATICA: Drevna Zagora na “ključu” Dalmacije satkana od mirisa, okusa i kamena

Mjesto gdje se objedinjuje graditeljska, gastronomska i prirodna baština Dalmatinske zagore, u kršu nadomak ključa Dalmacije – tvrđave Klis te drevnih trgovačkih putova iz unutrašnjosti ka Splitu, kompleks je Stella Croatica u kliškom zaseoku Mihovilovići. Vlasnici obitelj Polić prije 6 godina izgradili su to agro imanje na 11.000 četvornih metara (od čega petina je pod krovom), a u njemu i obiteljsko imanje od dijelova starih dalmatinskih kuća i zatečenog kamena na terenu, opasano suhozidima benkovačkog i kliškog zaleđa. Kombinirali su načine različite gradnje zidova, podova i krovova kako su to radili stoljećima na svoje načine stanovnici raznih dijelova Zagore, te sve to protkali starinskim predmetima vezanima za život na selu – od namještaja, alatki i pomagala za ratarstvo i stočarstvo nabavljenih po antikvarijatima i od lokalnog stanovništva.

Pored obiteljskog imanja stare Zagore su i dvije gospodarske zgrade, botanički park s 500 vrsta biljaka i posebnim odjeljkom za hrvatske endemske vrste. Tu je i zgrada Muzeja maslinarstva s prodajnim prostorom, a kako kažu iz Stelle Croatice, približavaju se brojci od 50.000, uglavnom, stranih turista, koji u organiziranim obilascima dolaze na edukativne radionice o kvaliteti maslinovog ulja te kušanja ekoloških namirnica Zagore.

“Europskih fondovima podigli smo dvije suvremene zgrade; jednu za proizvodnju hrane, a drugu za dodatke prehrani i kozmetici. Svi naši proizvodi su na istoj sirovinskoj bazi, a to su masline, smokve, bademi, agrumi i druge ključne mediteranske kulture te rastu ovdje. Kako bi zaokružili priču te stvorili suživot gospodarstva i usluge u turizmu, u sklopu kompleksa smo otvorili i obiteljsko imanje koje prikazuje tradicijski način života i graditeljsku baštinu ovog kraja. Nabavljali smo originalne materijale za kuće, pa je tako cijelo imanje spoj suvremenog i starinskog koji kanimo i dalje razvijati u ovom podmosorskom kraju” – kazao je Marin Jerković, voditelj turističke djelatnosti Stelle Croatice.

U suvremenom pogonu za prehrambene artikle pune se maslinova ulja i začini, proizvode se tradicionalne slastice, čokolade, namazi, džemovi i likeri. Ideja arhitekata bila je minimalistička zgrada, s jasnim i jednostavnim svijetlim plohama te otvorenim staklenim površinama kako bi djelatnicima u proizvodnji bilo što ugodnije. U drugoj modernoj zgradi nastaju zdravstveni i kozmetički pripravci na bazi mediteranskog bilja, a dodajmo da preko 90 posto artikala iz ovog zaseoka izvozi se u svijet, posebice Skandinaviju, Veliku Britaniju i Japan. No, mogu se kušati i kupiti u tamošnjoj trgovini koja se nadovezuje na muzej te u trgovinama lanca DM.

“Sve je krenulo prije 17 godina sa željom da zaštitimo stare recepte i naše domaće namirnice predstavimo kroz svojevrsni turističko-suvenirski koncept. Željeli smo i stari način života Dalmacije otrgnuti zaboravu, a priča je začeta na Mljetu gdje obitelj moja supruge Melite generacijama uzgaja masline, smokve, obrađuje vinograde, proizvodi maslinovo ulje, vino i tradicionalne delicije. Osmislila je brand Stella Croatica, no Mljet nam nije mogao pružiti željenu infrastrukturu da dalje razvijamo našu prehrambenu proizvodnju, pa smo odlučili svoj san ostvariti ovdje u okolici Splita. Danas je to kompleks s gospodarskim te tri zasebna dijela za turističke posjete; s obiteljskim imanjem, bio-parkom te muzejom” – ispričao je Andrija Polić, direktor tvrtke Stella mediterranea koja stoji iza ovog obimnog pothvata.

U Stella Croaticu uloženo je oko 30 milijuna kuna te zaposleno 50 ljudi, a kreće se i s daljnjim obogaćivanjem kompleksa poput potoka i jezerca koji će se napajati podzemnim odvojcima rijeke Jadro.

Na obiteljskom imanju glavnu kuću napravili su u suradnji s Etnografskim muzejom grada Splita kako bi se što zornije prikazao život kakav je još u zaleđu postojao do sredine prošlog stoljeća.

Tu je i konoba s domaćim specijalitetima poput mesnih peka koje se rade na starinskom kominu, a u blizini je i mala destilerija lavande s vanjskim starinskim umivaonikom gdje se voda nasipa iz vrča.

 

“Željeli smo ovim prikazati kako je obitelj u Zagori najčešće funkcionirala, a na imanju je bilo, uglavnom, nekoliko građevina. Bila je tu glavna kuća, u kojoj su na katu spavali najstariji članovi ili glava obitelji. Dakle, tu su bili ili dida i baba ili ćaća i mater, a radilo se o jedinoj pravoj spavaćoj sobi s krevetom u kući kao što i mi imamo tu na našem imanju. U njoj su slike glave obitelji, mali oltar, kao i krevet s početka prošlog stoljeća kakve su stanovnici Zagore nabavljali u gradovima gdje bi znali raditi kod gospode. Dobivali bi ih kad bi se gazde rješavali starog namještaja, često iz Venecije. Madrac je bio slamarica, a jastuci punjeni kao i kod nas lepušinom kukuruza” – ispričali su nam u Stelli Croatici.

Dodaju kako su ostali članovi obitelji boravili u društvenoj prostoriji ispod spavaće sobe gdje se jelo i zimi bi se svi “potapunjali” jer je bilo toplo. Sjedilo se na tronošcima oko komina, primalo posjete te slušalo priče i legende, a u ovom kraju o mosorskim vilama.

“Također, u glavnoj kući se nalazila i konoba koja je uvijek bila pod ključem gdje se čuvala ljetina te je bio i prostor za životinje. Tako smo i mi to napravili, pa izložili samare i ulare. Sela Dalmatinske zagore nisu imala velikih obradivih površina nego bi se u škrapama iskapalo kamenje i donosila zemlja kako bi se u njima sadili kupus, raštika, začinsko bilje što smo sve mi oživjeli ovdje” – dodao je Marin Jerković.

U kompleksu je i botanički park za koji je Stelli Croatici ugovorni partner Botanički vrt iz Zagreba, pa legalno mogu držati 15 endemskih vrsta poput velebitske degenije, zečine s otoka Jabuke, biokovskog zvonca, hrvatskog klinčića,čak i iznimno rijetkog primorskog žilja.

U bio parku su odijelili i tematske otoke s uresnim, začinskim biljem i smiljem. Imaju odjeljke s različitim kaduljama, perunikama, buhačem, pa i sa samoniklim otrovnim biljkama.

Ma.J/Gastrobajter