PRIČA O ORGANSKIM VINIMA: Dan drugi (kratko iskrcavanje u Slovačku i desant na austrijske podrume Gut Oggau)

BRATISLAVA, BURGENLAND –  Bolje završiti na štitu vlastite neumjerenosti nego neutaženih želja

Jutro nas je dočekalo u chiaroscuro izdanju, a glave su u dosluhu sa želucem odlučile preskočiti današnju prvu smjenu. Naši neumorni prijatelji, organski globtroteri su ipak zaprašili na drugi kraj Slovačke kako bi posjetili Slobodne Vinarstvo u Zemianske Sady. Kod nas je konačno progovorilo iskustvo. Svjesni da ćemo se sa Slobodnim Vinarima svakako sresti sutra na festivalu u Beču, dopustili smo organizmu da složi vlastiti mozaik. Rastezanje, doručak, kava, tuširanje i svijet je iznova bio pod našim nogama.

Advent u Bratislavi:

Provozali smo se do obližnje Bratislave i napravili ugodan i nepretenciozan turistički obilazak. Zaključili smo da grad sa svojih 400.000 duša mladenački diše i momci u najboljim godinama,  koji su po habitusu podložni užitcima, lako su osjetili taj ritam. No dan je kratak, a svakako treba zadržati fokus jer vinarija koju večeras hodočastimo i nije ništa drugo doli hram hedonizma. Hitamo natrag u Austriju, preciznije u Oggau sa zapadne strane Nacionalnog parka i jezera Neusieler See.

GUT OGGAU (velikim slovima u kurzivu)

Koliko god ga istaknuo, teško ću prenijeti dojam koji me ni danas, par mjeseci poslije mog posjeta, ne napušta.Stigli smo prvi te smo imali sasvim dovoljno vremena da upoznamo mlade i entuzijastične vinare i supružnike Eduarda Tscheppea i  Stephanie Eselböck-Tscheppe. Kad ljudi svojom pojavom zaplijene pažnju, a  potom, u svakom sljedećem trenutku, osvajaju zaraznom energijom, definitivno znaš da si stigao. Na sigurno. Među ljude s kojima se prepoznaješ. Doček sa zagrljajem i poljupcem može sugerirati da se dugo znamo ili da smo došli u VIP tretmanu, no ovaj doček, iako premijerni, bio je dalekog od izvještačenog, bio je iskren i prošvercao je zametak novog prijateljstva.

Saznali smo da Stephaniena majka ima hrvatske korijene, negdje s Kvarnera i da često ljetuju u Mošćeničkoj Dragi. Oduševljavali smo se imanjem i ukusnim interijerom njihovog doma koji je večeras dobio priliku biti kulisa za dobru zabavu veseljaka i vinskih trudbenika iz čitavog svijeta.  I eto i njih, malo promrzlih, Slovačka je danas pokazala zube. No njihova mladost i elan razoružavaju, jednako kao i njihova žeđ i apetit. Suočiti se s vinima poput vina Gut Oggaua, kao i s delicijama koje su nas čekale u zasjedi i ostati imun na sve to, nekako i nije za nas smrtnike. Eduard nas je, naravno, proveo kroz imanje iz 17. stoljeća koje je 20 godina bilo napušteno kada su ga 2007. oni kupili. Pomno i strpljivo su ga restaurirali i ukrašavali detaljima tako da je šetnja imanjem danas ustvari ugodna šetnja kroz vinogradarsku tradiciju Burgenlanda tj. Austrije, ali s jednim artističkim odmakom. S našim pouzdanim vodičem smo stigli i do vinskog podruma u kojem smo zatekli 200 godina staru vinsku presu koja više nije u funkciji, ali je još jedan detalj koji ovo imanje čini jedinstvenim. Tih 20 godina zapuštenosti imanja i vinograda isprali su zemlju i lozu od kemikalija kojima su nekad bili tretirani i omogućili su današnjim vlasnicima da odmah započnu s biodinamičkom proizvodnjom i dobiju Demeterov certifikat.

Stephanie je za to vrijeme dovršavala večeru, ali i dočekala dva specijalna gosta, dva inovativna Slovenca koji su se, svatko sa svojim proizvodima, došli predstaviti u Beč pa eto i malo skrenuli s puta, u Oggau. Riječ je o Alešu Winkleru, Slovencu s hrvatskom adresom, jednom od najboljih hrvatskih, ali i svjetskih sirara koji proizvodi isključivo organski certificirane kozje sireve. Obećao sam sebi jedan tekst i o ovom stočaru i siraru s akademskom naobrazbom i rockerskim backgroundom, ali to ipak zahtijeva posjet Alešu i njegovom životnom projektu, Stanciji Kumparički. Drugi Slovenac je David Lesar iz Biosinga, momak zadužen da od salame napravi umjetničko djelo ili, preciznije, da je vrati tradiciji. Biosing radi premium organski certificirane salame od lokalnih crnih svinja. Meso zrije u posebnim komorama i nema dodanih aditiva. Osim svinjske kobasice radi i kombinacije s goveđim mesom, ali i s mesom divljači tj. s mesom medvjeda i jelena.

Biosing i Kumparička

Kako sam guloz (dalmatinski izraz za istovremenu nezasitnost i patnju pri suočavanju s punom trpezom) na hranu, tako mi ponekad vino nestane s radara. Napisati tekst o vinima Gut Oggaua, a ne spomenuti vina, očito nije nemoguće, ali je suludo. Stoga ispravljam grešku jer vina Gut Oggaua su svakako nesvakidašnja priča. Na 14 hektara vinograda nalaze se isključivo višesortni vinogradi tako da ekipa s Gut Oggaua i ne proizvodi sortna vina te se na njihovim etiketama ni ne može pronaći nešto o sortama koje se kriju u boci. Na etiketama se nalaze ilustracije. Na svakoj etiketi dominira jedno lice koje je dio jedne zamišljene obitelji i koje svojom izražajnošću opisuje karakteristike pojedinog vina. Bilo da je riječ o najmlađim članovima (Atanasius, Theodora i Winifred), vinima koja su energična i mlada, bilo da se radi o njihovim roditeljima tj. vinima snažnijeg tijela (Joschuari, Emmerman, Timotheus i Josephine) ili o tradicionalnijim vinima i glavama obitelji (Mechtild i Bertholdi). Sva vina su blend (kupaža, mješavina) nekih od sorti koje rastu na imanju, a to su frankovka, zweigelt, zeleni veltlinac, graševina, pinot bijeli i traminac. Svako vino stoga ima karakterističnu osobnost kao izraz unikatnosti vinograda koji su opet distinktivni radi višesortnosti, ali i različite kompozicije tla. Najmlađi vinogradi su zasađeni na podlozi od šljunka i nešto malo vapnenca, a najstariji od vapnenca i škriljevca. Neki od njih su i 60 godina stari. Pri proizvodnji vina grožđe spontano fermentira  na divljim kvascima, kako i dolikuje vinima s organskim pedigreom. Kasnije odležavaju u velikim hrastovima bačvama i naravno da se ne bistre niti filtriraju.

S vinima smo lako našli zajednički jezik i uspostavili blisko prijateljstvo. Ponijelo nas je, krenula je pjesma. Ruski, američki i dalekoistočni emisari po prvi put su usuglasili svoja stajališta i s neskrivenim obožavanjem slušali ove dalmatinske slavuje.

Gastrobajter/Salvador Mandarić