PRIČA O ORGANSKIM VINIMA 4. dan: ŠTAJERSKA…pali smo nakon višednevnog otpora
Svoju sam krizu, u medvjeđoj koži, prebrodio još prvu večer i četvrto jutro me je probudilo iznenađujuće svježeg. Razmišljao sam kako me sigurno u dogledno vrijeme čeka polemika i obračun s vlastitim imunitetom. Ipak, bio sam zahvalan što to nije danas i što nesmetano mogu, nakon tri neprekidna dana bečkog valcera, uživati u Adventskoj šetnji.
Potraga za restoranom koji će nam ovo jutro biti utočište, pretvorila su u očajničku potragu za mjestom gdje se uopće nešto može pojesti. Naša zadnja nada bio je i jedan od najboljih Bečkih cafe – restorana, Ulrich. Bio je pun. Red gladnih paćenika koji čekaju slobodan stol protezao se preko cijelog restorana i terase. Providnošću, srećom ili slučajnošću bili smo zapaženi. Sa zadnjeg stola na terasi netko je zazvao mog drugara. Bio je to Robert Radešić, istarski dizajner i uljar. Začas je maleni stol postao dovoljan, a dva kvalitetna dvojca bez problema su uspješno profunkcionirala kao četverac.
Jaja sa šunkom, dupli espresso i friško iscijeđeni orangensaft možda i nije najbolja kombinacija, ali to jutro je bio zgoditak na lotu. Reset.
Izlet je uvijek lijep koliko je lijep njegov završetak, a naš rastanak s Bečom garantira i neki budući susret. Iz carskog grada smo ispraćeni suncem, a u Štajerskoj smo završili u sedmom nebu što sugerira i slika ispod.
Štajersko brežuljkasto vinogorje uronjeno u maglu
Odradili smo samo nužni check in u vinskom hotelu Gut Pössnitzberg u Leutschachu, na samoj granici sa Slovenijom, a potom pohitali na novo druženje. Na imanje kod barda biodinamičke proizvodnje u Štajerskoj, ali i šire, Seppa Mustera.
Ovaj put su nas bjelosvjetski vinski Argonauti, s kojima ovih dana dijelimo dobro i zlo, preduhitrili i već se pozicionirali na izvoru dobre kapljice. Srećom, na imanju kod Seppa svoja vina prezentira i još nekolicina eminentnih vinara iz susjedstva tako da je svaka panična reakcija suvišna. Tu su braća Tscheppe tj. vinarije Werlitch i Andreas Tscheppe, kao i vinarija Tauss.
Da nije sve u vinu, nego da ima nešto i u hrani i u pjesmi, dokazala su i dva gosta na toj zabavi u štajerskim brdima. Jedan od njih je Milan Gatarić, zadužen za sva gastronomska iznenađenja te večeri. Plivao je u kuhinji kod Seppa kao riba u vodi.
Kako vidimo, Milan u slobodno vrijeme pliva, a inače je chef i vlasnik prestižnog rotterdamskog restorana Lux.
Drugi uzvanik ili nenajavljena zvijezda večeri bio je Anand Gaggan, ovjenčani Michellinov vitez s adresom u Bangkoku. On ovdje nije bio zadužen za hranu, već se u skladu sa svojim rokerskim pedigreom beskompromisno dohvatio pjevačkih dionica i omogućio dalmatinskim slavujima da se, lišeni estradnih obaveza, proguraju bliže samoj srži zbivanja. Vinskom kutku.
Milan u akciji
Toliko je vinskih zgoditaka bilo tu večer da bi se ovaj feljton trebao pretvoriti u vinsku epopeju da bi vam ih sve predstavio. U ovom dijelu Štajerske prevladava opoka, lapor ili po domaći, tupina. A kako sauvignon blanc jedno od svojih najljepših lica pokazuje upravo u zagrljaju takve vrste tla, logično je usmjeriti se upravo na tu sortu. Što je zeleni veltlinac za Wachau ili Kamptal, frankovka za Burgenland, to je sauvignon blanc za Štajersku. On je lider, frontman, onaj koji povlači sve druge.
Werlitchev sauvignon iz 2012. i 2010., ali i njegov Ex vero iz 2007. i 2011.(kupaža chardonnaya i sauvignon blanca) su zaista vrijedni pažnje.
Ne sjećam se koje je sve berbe sauvignon blanca izvadio Andreas Tscheppe, ali berbu 2013. nikad neću zaboraviti. Ponukan svojim vinskim suborcima i Sepp se trgnuo pa je u neki sat i on izvadio magnum Sgaminegga 1991., također kupažu chardonnaya i sauvignon blanca.
Što je biodinamika? To je simbioza čovjeka i prirode utemeljena na povjerenju i vjekovnim iskustvima. Grožđe ili vino kao produkt (ili bilo koja druga poljoprivredna kultura) samo je rezultat i nagrada za tu interakciju. Za tu hrabrost da se skrene s utabanih konvencionalnih staza i fokusira na ono esencijalno. Prirodu ne treba kontrolirati. Priroda je, kao i vino, živi organizam s kojim treba surađivati bez jednostranih intervencija. Jedini naš zadatak je vratiti vitalnost zemlji, biljkama i životinjama.
To bi bio sukus promišljanja Seppa Mustera, a vjerujem i bilo kojeg drugog iskrenog organskog ili biodinamičkog proizvođača.
Nema tih superlativa koje već nisam iskoristio da bih vam dočarao puninu svog doživljaja. S tim da se ovo „ puninu“ ovdje može iskoristiti i na konkretniji način, a ne samo kao figurativan izričaj. No tu manje stilsku, a više reptilsku figuru, ostavljam vama da zamišljate.
Puni dojmova i ostalih derivata eskivirali smo na vrijeme i zaronili u zadnju austrijsku noć.
Gastrobajter/ Salvador Mandarić
foto: Weingut Muster Sepp, GUT PÖSSNITZBERG winehotel