OD PLEMIĆA DO RIBARA: Konoba Bukara proslavila četiri desetljeća postojanja

Tražite li gdje kuhaju kao za sebe doma, gdje na stolu su friška riba, rakovi, školjke i dobri bokuni mesa, a vlasnici rade i zajedno blaguju sa svojom ekipom, svratite u konobu Bukara u Drveniku. U subotu je velikom feštom uz živu glazbu, vatrometom i, dakako, obiljem delicija, obilježeno 40 godina otkad je ovu obiteljsku konobu otvorio Nikša Ivičević znan i kao Bukara. Iskusni chef koji je karijeru gradio i uz Mira Bogdanovića (1954 – 2017) pokretača moderne dalmatinske gastronomije, malu je lučicu na putu od Makarske do Ploča, odakle se trajektima najbrže stiže na otok Hvar, ucrtao u gastronomske karte za one koji traže autentična lokalna jela. Domaća i dalmatinska kuhinja Bukare uz urode s obiteljskog polja, postala je naširoko poznata. U Drveniku Ivičevići su od 17. stoljeća, a vremenom su iza sebe ostavili plemićke, pa zaslužili kuharske titule. Poznati su i kao dobri ribari, posebice Nikša i otac mu Petar, danas živahni 89-godišnjak, koji je za radnog vijeka bio zapovjednik tunjolovaca i koća, a danas se po mjestu voza električnim romobilom.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

„Bukaru smo otvorili 22. lipnja 1984. godine, a tada je to bila konoba od 4 stolića, 6 pjata koji su bili poklon od vjenčanja, a za kužinu se brinula pokojna mater Nada koja je imala iskustvo dobre domaćice. Davala mi je podršku na svakom koraku, a u cijeloj priči je neizostavna moja draga i požrtvovana supruga Ivanka koja je pored svog posla u hotelu, pomagala i u konobi. Posao je počeo rasti i trebalo je pomoći u kuhinji, a do tada znao sam samo pofrigati jaje i skuhati čaj, pa sam silom prilika trebao naučio kužinavati. Nisam dosegao ono što je majka mogla u kuhinji, ali odlaskom na edukacije, a malo i iz inata, došao sam do titule majstora kuhara prvog reda. Krenuo sam se i avanturistički natjecati kao član udruge kuhare koji je osnovao Miro Bogdanović, a međunarodna natjecanja donosila su značajna iskustva, pa i uspjehe. Nastojao sam uvezati moderniji izričaj s tradicijom, što je donijelo i medalje“, ispričao je Nikša Ivičević.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Uz konobu Bukara se uključio u Ceh ugostitelja Splitsko-dalmatinske županije, gdje je bio i predsjednik. Svojevremeno je Nikša bio nagrađen i županijskom titulom obrtnika godine te inovatora na polju turizma. Uz to je i profesionalni ribar, što je, dakako, konobi, uz ulove lokalnih ribara, uvijek donosilo i svježe morske namirnice.

„Nakon 40 godina rada, i danas je Bukara, da se ne hvalim puno, mjesto od ugleda – konoba, obrt, ribarstvo… Ponuda je uvijek ista – riba, rakovi, školjke, a i malo mesa. Recepture su stare i provjerene; kako se hranilo u obitelji, tako pripremamo i gostima. Dalmatinska smo konoba, tradicija je tradicija, a sve drugo nemamo. Mene je dopala penzija, ali ne mirujem. Konobu posljednje 4 godine vodi sin Pero, a ja uletim kad treba, brinem da imamo sve što treba iz našeg polja i pravim likere kojima počastimo goste. Nastavio sam i svoj put kao nastavnik stručnog predmeta, kuharski mentor, međunarodni sudac te član žirija i ambasador Šefova kuhinje mediteranskih i europskih regija (ŠKMER) za Makarsko primorje. Ništa od ovog ne bih uspio bez Mira Bogdanovića, kolege, kuhara te prijatelja, a i bezrezervne podrške moje obitelji“, dodao je Bukara, koji ne propušta ni volonterske akcije ŠKMER-a kad se kuha za blagdane i potrebite.

Na međunarodnim kuharskim natjecanjima Nikša uz pomoć Gorana Staničića iz Brela zna pripremati i hobotnicu pečenu pod žalom u karioli (tačkama). Taj jedinstveni specijalitet, svojevrsnu preteču pečenja ispod peke, pripremio je Bukara i za prvi Biser mora 2006. godine koji je održan u Makarskoj, a kasnije i nekoliko desetaka puta u konobi za prijatelje i gurmane koji traže nešto posve posebno.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Mak Jovanović/ Gastrobajter

foto: privatni arhiv, ŠKMER & Gastrobajter