Vina obitelji Grabovac prave se od 1812. u Imotskom vinogorju, a danas imaju i prvi dalmatinski pjenušac nastao iza 2. svjetskog rata

Obitelj Grabovac iz Prološca može se pohvaliti da vinarstvom se bavi i više od dva stoljeća, naime, još 1812. godine Stipan Grabovac s još pet imotskih vinara dobio je licencu za proizvodnju vina od Napoleonovih vlasti za njihova upravljanja Dalmacijom. Sustavna proizvodnja je vina obnovljena 1994. godine, a obitelj je osim vina, počela i prva u Dalmaciji nakon 2. svjetskog rata proizvoditi pjenušce. Naime, stručnjaci su uočili da klimatske značajke Imotskog vinogorja ne odudaraju odveć od svjetski poznatih regija gdje se prave pjenušava vina, te su Grabovci zasukali rukave i krenuli proizvoditi svoj pjenušac isključivo klasičnom metodom vrenja u boci.

– Iako smo dosta vremena bili uvjereni da smo prvi proizvođač pjenušca u Dalmaciji kojeg radimo od 2004. godine, naišli smo na informaciju da je obitelj Bedrica između dva svjetska rata proizvodila pjenušac u Skradinu i izvozila ih u Francusku, Italiju i Austriju, a s proizvodnjom su stali sredinom 40-ih godina prošlog stoljeća. Na ideju proizvodnje pjenušca došli smo kroz suradnju s Institutom za Jadranske kulture i melioraciju krša, točnije s dr.sc. Goranom Zdunićem koji je uspoređujući klimatske podatke imotskog vinogorja došao do zaključka da se ne razlikuju previše od nekih regija u kojima se proizvode pjenušava vina. Pošto smo mi već u svojim vinogradima imali tzv. šampanjske sorte – Pinot Crni i Chardonnay, ali i Pinot Sivi – pokušali smo proizvesti pjenušac šampanjskom metodom sekundarnog vrenja u boci i uspjeli smo. U prvih nekoliko godina smo zapravo skupljali iskustvo proizvodnje pošto je u to vrijeme bilo jako malo proizvođača pjenušca u cijeloj Hrvatskoj. Danas smo ponosni na naš pjenušac kao jednu posebnost naše vinarije, a još više smo ponosni kad vidimo koliko je vinarija u cijeloj Hrvatskoj krenulo tim putem – kazao je Ante Grabovac, bivši saborski zastupnik i vlasnik vinarije.

Vino se u Prološcu, a i šire u Imotskom vinogorju, kako ukazuju arheološki nalazi, uzgaja od antičkih vremena kad su tim krajem vladali Rimljani koji su sa sobom uvijek nosili vinovu lozu . Grabovac ističe da postoje indicije da se vinova loza uzgajala i prije dolaska Rimljana, kada su te prostore naseljavala ilirska plemena Delmata i Daorsa.

– Za istraživanja obiteljskog stabla, i to loze Šimuna Grabovca, naišli smo u državnom arhivu u Zadru na preslik dozvole za proizvodnju i prodaju vina obitelj je dobila 1812. godine. Dobio ju je naš predak Stipan Grabovac (Steffano Grabovacz), pa se ta godina smatra početkom proizvodnje, iako je vrlo vjerojatno da je vjerojatno počela netom nakon doseljavanja obitelji na ove prostore sredinom 18. stoljeća. Danas postoji nekoliko obitelji u Prološcu koje su potomci ove loze. Proizvodnja vina tada se odvijala u konobi Stipanove kuće, a postoji i danas spomen ploča na poljičkoj bosančici (hrvatskoj ćirilici) o gradnji na pročelju na kojoj stoji “ovu kuću ogradi Stipan Grabovac godine 1803.”. Od tog vremena pa do danas proizvodnja vina je tradicija u našoj obitelji. No, nema konkretnih dokaza o sortimentu koji se tu koristio, ali za pretpostaviti je da su dvije najvažnije sorte u Imotskom vinogorju bile,Kujundžuša i Vranac, uz dodatak Trnjka – ispričao nam je Milan Grabovac, Antin sin i diplomirani ekonomist koji s ostalim članovima obitelji istinski živi vinarsku priču svoga kraja.

Vinogorje Imotski ima mnoge posebnosti, od čega treba istaknuti autohtoni sortiment kojeg čine spomenute vrste, ali i specifične klimatske prilike. Naime, za ljetnih mjeseci, a pogotovo u kasnije ljeto (kolovoz i rujan), vrući dani i svježe noći omogućuju vinovoj lozi optimalnu zriobu za visokokvalitetna vina. Za bijela vina, ističu ovi prološki vinari, to je bitno jer im čuva svježinu, a za crna vina takva klima pogoduje nastajanju polifenolnih spojeva. Inače, ta obitelj ima 10-ak ha vinograda u vinogorju Imotski, u skoroj budućnosti planiraju zasaditi i nove.

– Nadamo se kroz idućih nekoliko godina posaditi još 15 ha novih vinograda. Trenutna proizvodnja se kreće oko 50 tisuća boca. Naš najmlađi i najveći vinograd od 7 ha nalazi se u brdskom predjelu općine Proložac na lokalitetu Vučja draga. Ponosni smo na sva naša vina te je tu teško izabrati neko vino na koje smo najviše ponosni, ali treba naglasiti da koristimo i autohtone i introducirane sorte te se u proizvodnji vodimo mišlju o spajanju tradicije i moderne tehnologije. Suprotno nekadašnjem mišljenju da je proizvodnja vina kod nas bila primitivna i da su se proizvodila vina niske kvalitete, pokušavamo iz tradicije i tradicionalnog načina proizvodnja (primjerice, duga maceracija bijelih sorata) uz pomoć moderne tehnologije proizvesti jedinstvena vina – dodao je Grabovac.

Smatraju da jer za bolji plasman hrvatskih vina u svijetu potrebna prije svega nacionalna strategija razvoja vinarstva i vinogradarstva. Posebice jer trenutno ne postoje nikakve smjernice za razvoj hrvatskog vinarstva već vinari individualno ostvaruju svoje poslovne uspjehe kroz vlastite vizije razvoja.

• Svaka vinarija i svaki proizvođač može i treba imati vlastitu viziju razvoja, ali strategija s osnovnim smjernicama razvoja vinarstva uvelike bi pomogli vinarima da svoje vizije bolje prilagode okolnostima globalnog tržišta te da ih i ostvare. Hrvatska se nalazi u nezavidnom položaju, jer iako tradicionalno vinska zemlja imamo problem s premalim količinama koje na globalnom tržištu ne mogu konkurirati nekim velikim zemljama. Međutim, postoje primjeri i manjih vinskih zemalja koje su se uspjele etablirati u svijetu kao vinske kroz određene komparativne prednosti, a što znači da ne moramo izmišljati toplu vodu, da se ne moramo boriti s vjetrenjačama, već da možemo uzeti svoj dio globalnog tržišta vina. O plasmanu hrvatskih vina u svijetu može se nadugo i naširoko, ali se sve svodi na činjenicu da nam je za taj plasman potrebna strategija razvoja vinarstva – istaknuli su iz ove vinarije.

Grabovci u prodaji se većinom oslanjaju na turizam, jer svoje proizvode prodaju izravno ugostiteljima, a i sami su vlasnici wine bar-a u Makarskoj. Također, u sklopu vinarije imaju i kušaonicu gdje iz godine u godinu imaju sve više posjetitelja, kako domaćih, tako i stranih. Jedan dio prodaje otpada i na izvoz, većinom u Njemačku. Od vina možemo izdvojiti u više navrata nagrađivano “Modro jezero barrique” koje dozrijeva nešto više od godinu dana u bačvama slavonskog hrasta, a radi se od sorti merlot, autohtonog trnjaka, vranca i cabernet sauvignona. Grabovci su 1995. godine napravili i prvi nasad pinota sivog na jugu Hrvatske, grožđe je uzgajano u skladu s ekološkim standardima i reduciranim prinosom po trsu. Zadnjih nekoliko godina dio i ovog vina ide u barrique, a tu je i njihova kujundžuša Grabovac, vino bez kojeg teško je zamisliti vinsku kartu Imotskog vinogorja.

 

maj

foto: GastroBajter/Vinarija Grabovac