KUPRES: Slalom kroz plate sa sirom i uštipke s kajmakom

“Rado Splićo na skijalište ide, neka pate, nek’ susjedi vide…” pjevao je Jelen Rozgu, pjevač u usponu, uz Jodlere s Kozjaka, opisujući fascinaciju Splićana bijelim pokrivačem i sukladnim zimskim jelovnicima. (video možete pogledati ili premotati na dnu ove stranice).

Slijedom toga, a i kao pravi splitski ljubitelji zimskih radosti na odgodu nismo imali dovoljno pinez za otić’ do Alta Badie ili Cortine D’ Ampezzo. Advent smo proveli na kućicama, a u novoj godini pronevjerili smo dječju ušteđevinu, posudili duge gaće, rukavice i cipelice gojzerice, te se uputili na Kupres, gdje se početkom siječnja preselila splitska, zadarska, šibenska i metkovska špica i pjaca.

Cilj nam je bilo kupreško skijalište Čajuša, koje svake zime neodoljivo privlači dalmatinske skijaše, ljubitelje ćevapa, fažola i kuvanog vina. Čajuša, osim nekoliko zanimljivih skijaških staza, koje kada nema gužve nude užitak rekreacije i dobar poligon za vježbu djece i skijaša početnika, ima i praktično smješten hotel ADRIA SKI, koji je kao stvoren za produžene vikende na snijegu i svježem zraku. Za razliku od većine korisnika skijališta koji glad i žeđ obuzdavaju u restoranu Tikvice na vrhu ski-staze ili već opjevanim Ognjištima na prilazu hotelu, mi smo se odlučili za opušteniji i sadržajniji pristup i u vrijeme ručka, ušetali u restoran ADRIA SKI hotela. Ovaj restoran nudi značajno više od ostalih objekata na skijalištu, ali izbor ne mora nužno biti i značajno skuplji. Ono što je zanimljivo je da za obitelji s djecom koja uvijek nešto grintaju kada je spiza u pitanju, ovdje možete dobiti dosta toga – od malih porcija pohanog mesa, ćevapa, manistre na kupreški bolonjez, do juhica za ugrijati male i velike drobiće. Odrasli imaju velike mogućnosti, ali se gosti nažalost uglavnom opredjeljuju za mesne plate, šnicel, lešo janjetinu ili teletinu ispod saća.

Za ekonomičan objed tri obitelji s djecom od 5 do 12 godina, sastavili smo zanimljiv jelovnik, kombinaciju modernog child-friendly menua i tradicionalnih kupreških delicija, pazeći da novčanik ne ostane prazan, a nepce  osjeti uzbuđenje:

Skijaški ručak započeo je juhom od poma koja je jednoglasno izglasana. Unatoč komentarima da je žestoka, prazni pjati svjedoče o tome da je ovo bio dobar izbor. Za dječje potrebe ponuda je uključivala razne manistre (uključujući i neke morske varijante), piletinu i puretinu na razne načine, mesne plate i slično.

Odluka je pala na teške standarde: bolonjez, bečki, pureće medaljone i – pomfrit za sve!

Iako zvuči banalno, ovaj je izbor jači od onoga što se nudi na samom skijalištu, tako da su djeca zadovoljno pomazala pjate, a bili su i mirniji nego što obično budu u nabrijanoj atmosferi nepodnošljive gužve restorana Ognjišta.

Uz mirnu dicu, odrasli su se lakše posvetili ispijanju aperitiva, sabrano analizirajući skijaško jutro i komentirajući odjevne navade ostalih gostiju.

Iako restoran nudi respektabilan izbor vina, među kojima se ističu (po kvaliteti, ali i cijeni) domaća vrhunska crna, moramo uputiti prigovor zbog nedovoljno zanimljive ponude piva, posebno zato što je trenutno jedino veliko pivo u restoranu bilo HEINEKEN 0,4 litre – dakle nedovoljno veliko!

Kako smo mi odrasli već bili siti svega, odlučili smo se za jednostavna i jeftina jela i naručili zanimljivu kombinaciju:

• Plata sa uštipcima i domaćim sirevima
• Punjeni uštipci s kajmakom
• Uštipci vulgaris
• Pura s lučnicom

Ovo su sve jela koja su u suštini predjela, ali su zbog autentičnog okusa i obilatosti bila više nego dostojan obrok za ekscitirane skijaše pune dojmova. Plata sireva nas je oduševila jer predstavlja kombinaciju tvrdih kravljih i ovčjih hercegovačkih sireva sa i bez začina, koji stvarno plijene domaćim štihom. Uštipci s kajmakom sami po sebi predstavljaju izvrsnu okrjepu nakon boravka na temperaturi ispod ništice. Punjene uštipke smo ovdje prvi put probali, a caka je u tome da se uz uštipke dobije obilata porcija kajmaka i prepečene pancete, tako da stvar bude još kripnija.

Ono što je muški dio grupe posebno oduševilo bila je pura s lučnicom, starinskim preljevovom od otopljenog masla i drugih dodataka (vidi recept), jelo koje sam prvi put probao na Kupresu, a poznaju ga svi fetivi sa područja Hercegovine i Dalmatinske zagore. Svakako nam je pura s lučnicom bila veliko otkriće i za mene apsolutni gastronomski favorit jelovnika na budućim izletima na Kupres. Ovo su nam jelo poslužili u tradicionalnim drvenim posudama, što nam je uz još jedan mali-veliki HEINEKEN dodatno razgalilo dušu.

 

Igor Gomezelj/GastroBajter

foto: Igor Gomezelj + Adria Ski hotel  – Kupres

Ovdje donosim recept za puru s lučnicom sa portala hercegovina.info:

PURA S LUČNICOM:

1
Ulijete u lonac 4 dcl vode i pustite da zavri. Zatim malo posolite, smanjite vatru i dodavajte puru (palentu) i lagano mješajte. Možete po potrebi dodat vode il pure, važno je da pura bude suha. Kuhajte na laganoj vatri, povremeno mješajući da ne zagori.
2
Kad je pura gotova, rastopite maslo (može i kupovni maslac) na vatri , skoro da malo i pocrni, to daje lučnici šmek i miris, sklonite s vatre pustite pola minute da se ohladi i umješajte jogurte, i na kraju sitno iscjckajte bjeli luk i sve skupa promješajte. Prelijte po vrućoj puri i dobar tek! Kod nas u hercegovini se jednu dva tanjura pure, drugi preliven samo jogurtom. Dobar tek uz ovaj mirisni ,ukusan i nostalgičan obrok!