SIPE – Napoleon ih je obožavao, a stari ribari bacali da ne šporkaju brod

Sipa, buljavi grabežljivac koji obitava uz kamenitu obalu, opaki noćni lovac na riblju sitnež i račiće, u stara vremena i nije bio pretjerano omiljen ulov u mrežama dalmatinskih ribara. Koristila se sipa kao ribarska ješka, pogotovo bobići (sitne sipice) za lov parangalom oborite ribe. Najčešće bi u stara vremena sipa skončala kao puki dodatak brudetima da pojača toć, da mu doda slador. Kombinirala bi se i s grahoricama po otocima, kako su to stari viški ribari naučili od Španjolaca i Portugalaca na svojim putovanjima u potrazi za srdelom.

– Sipa kao i hobotnica nije u prošlosti bila cijenjena poput liganja, pa su je naši ribari znali bacati iz mriža da im ne šporkaje crnilom brod. Do prije 30-ak godina bila je i tri puta jeftinija od liganja, a najviše se lovila početkom proljeća kad dolazi k obali, pa zato ima stara i ona izreka: “U po marča, sipa i komarča”. Danas je to cijenjena namirnica, nema restorana di se ne služi crni rižot od sipe, a nekad bi se stavio koji komad u brujet ili bi se toćom od sipe prelila manistra. Još uvije se zna izvući iz mora sipa od dva kilograma, a lani baš ih i nije bilo nešto u ulovima – ispričao je Lenko Marinković, iskusni komiški ribar.

Danas je sipa tražena delicija, pa se cijenom na ribarnicama zna dobrano približiti lignjama, a jela s crnilom od tog mekušca postala su nezaobilazna u domaćim ribljim restoranima i zalogajnicama. Pa radilo se o crnom rižotu, koji se prometnuo u tradicionalno i svečarsko jelo, za kojeg se smatra da je u naše je krajeve stigao iz Italije, ili raznim preljevima za tjestenine. Usput rečeno, poznato je da Napoleon Bonaparte sladio se sipicama na Elbi, najvećem od toskanskih otoka gdje je prognan nakon prisilne abdikacije 1814.godine, a posebice je volio “cacciucco“, juhu od sitne ribe i glavonožaca koji bi zaostali na dnu mreža, koja se danas sprema i uz dodatak školjaka.

Sipa se kod nas kombinira s morskim plodovima, rade se od nje popare, peče na gradelama i u pećnici, sprema s palentom, manistrama, orzom i rižom, a vještiji od nje rade crne bruschette i paštete. Vrijedni pregaoci ovog portala su je na novinarskom dijelu kulinarskog natjecanja Dioklecijanova amfora 2016. spremali sipu s kestenom, te time začudili i samog Veljka Barbierija.

Taj se mekušac lovi po čitavom Mediteranu,a na domaće trpeze stiže i smrznut iz Atlantskog oceana. Svježa sipa se da prepoznati po sjajnom, mekanom na dodir i vlažnom mesu. Hranjiva vrijednost je sipe je slična kako i kod lignje, no, ima manje kolesterola. Bogata je mineralima, sadrži kalij, magneziji, kalciji i željezo. Meso joj je puno bjelančevina, a od vitamina sadrži B3, B12 i D. Ženka sipe je znatno veća od mužjaka, a razlikuje se i po bijeloj pruzi na perajama.