Snalažljivi turisti: Kad Britanka u splitskoj zalogajnici složi ručak za 4 kune…

Na sve se strane i svakojako po Dalmaciji striže i štavi turiste…sendvičima i hamburgerima od 90-ak kuna na splitskoj Rivi, pizzetama 50 – 70 kuna u Hvaru – reklo bi se kao da ih je sam Petar Hektorović mijesio. Naplaćuje se privatni parkinzi od Omiša do Podgore po cijeni kao da je uračunat i servis automobila. Koju novčanicu više valja izdvojiti za parking u hladu na Visu, a plaćaju turisti i rezanje pizze (3 kn po komadu) i postavljanje stola (12 kn po osobi) u Milni na Braču, mjesta na plaži i maltene sol u zraku koji udišu. No, ima i onih koji se ne daju smesti navadama domaćina da što prije i što više zarade – pa bježe iz kafića kao atletičari samo da ne plate ili pak u restoranima naručuju kakav mršaviji prilog ili predjelo koje dobrano sljube besplatnim dodacima, a uz to se natakaju vodom iz slavine. Tako i vremešna gospođa po govoru negdje iz Velike Britanije, prije nekoliko dana obrela su u Splitu. U staroj jezgri naišla je na jednu od povoljnijih zalogajnica i složila sebi obrok za čitavih 4 kune.    

– Kazala je kako namjerava ručati i desetak minuta filigranski pregledavala što nudimo. Složila sam joj nadstolnjak, pribor za jelo i čekala narudžbu. Zatim je odvažno naručila dvije fete kruha, maslinovo ulje, čašu vode, kup leda i pet kriški limuna. Kad sam je pitala – je li to sve?! Odgovorila je potvrdno i namjestila facu kako je se usuđujem tako nešto pitati. Donijela sam joj to, pa je gospođa čitav sat vremena uživala u “ručku”, a žalila se gostima za drugom stolom da imam neljubazno lice. Na kraju je platila račun od 4 kune i vjerojatno otišla zadovoljna jer je obrok nutricionistički bio uravnotežen – ispričala nam je iskusna splitska konobarica koja u svojoj desetljećima dugoj karijeri kaže da nikad nismo imali slabije potrošače nego u posljednje tri godine splitskog turističkog buma.

Vremešna i umješna gošća dobro je prokljuvila kako zaobići klopke domaćeg ugostiteljstva. Začini i ulje besplatni, postavljanje stola i limun također, voda iz slavine i “domaći” led, doznala je, u ovoj zalogajnici se ne naplaćuju.

– Dogodi se da za stol sjedne po četvero turista, pa jedan naruči pivo dok ostali gledaju kako pije. Tada ih lijepo zamolim napuste objekt i da nam ne zauzimaju štekat. Sjela nam je nedavno četveročlana obitelj, negdje iz Istočne Europe, pa naručila 4 dekagrama pršuta. No, ubrzo su vidjeli da tolika količina jedva za sendvič, pa su ipak pojačali narudžbu – povjerila nam je ista konobarica.

Svakojaka iskustva s inozemnim gostima ima splitski konobar Raul Bašić. Po raznim ugostiteljskim objektima radi preko četvrt stoljeća, a svojevremeno je status gradske legende stekao kad je Željku Kerumu poručio da od bakšiša od 20 kuna koji mu je bacio na pod, popravi svoje tada još postojeće kovrče.

Kao izvrsne goste koji vole potrošiti hvali Amerikance, Kanađane i Australce, a lošija iskustva ima s Poljacima, Česima i Francuzima, a posebice Talijanima koji znaju, kako kaže, sjesti u grupama i do 15 ljudi, spojiti i zauzeti četiri stola na sat vremena, naručiti dvije kratke kave, samo kako bi pojeli sendviče koje su sa sobom donijeli i iskoristili WC. Bašić kaže kako nema zarade niti s gostima iz Azije, jer, uglavnom, rijetko pohode jkafiće i piju samo vodu da se osvježe u stanci fotografiranja, a bez obzira odakle dolaze, najviše ga uzrujavaju neplatiše lakih nogu.

– Prije koju godinu cijelo sam poslijepodne posluživao par Slovaka na Voćnom trgu. Počeli su s pivama, a potom prešli trusiti kratka pića. Kad je račun došao na blizu tisuću kuna, djevojka se iskrala iz WC- a. Njezin momak je u međuvremenu naručio još dva piće tobože kao da je ona još tu, sačekao je da se okrenem, te potom i sam nestao u trenu. Kako sam bio sam u kafiću i slagao narudžbu, nisam uopće vidio da ih više nema za stolom. Srećom, naišao je moj sin na biciklu i opisao sam mu ih, te ih je krenuo tražiti po središtu grada. Locirao ih je kod Peškarije u jednoj maloj uličici, skinuo sam pregaču, stavio malu bejzbol palicu ispod majice za svaki slučaj i krenuo prema njima. Kad me momak vidio, ubljedio je… Tvrdio je su da su se iskrali da odu do bankomata. Dakako, naplatio sam mu sam račun, a sve je završilo bez policije i oduzimanja putovnica kaop što je trebalo – ispričao je Bašić.

Splitski chef Antonio Topčić koji je posljednjih godina radio u nizu restorana od Trogira do Podstrane, kaže da neobičnih situacija ima svakodnevno. Zamijetio je kako i slabije potkovane obitelji vole svraćati u restorane, naručiti porciju kakvog predjela, poput 10 dag sira na njih pet, pa je oplemeniti besplatnim kruhom, začinima i, dakako, zaliti nebrojenim čašama vode. Pamti i kad mu je kolega majstor za pizze jednu isjekao na 12 kriški za isto toliko gostiju iz Kine

• Nedavno sam u restoranu u središtu Splita svjedočio ljubavnoj svađi zbog koje nisu pojedeni i plaćeni dobri komadi mesa. Muški gay par iz inozemstva par naručio dva bifteka s prilogom, a zatim su se zbog nečega žestoko posvađali usred bašte restorana. Jedan se odmah digao i ljutito otišao, dok je drugi pobjegao kad je shvatio da će morati platiti oba jela – ispričao je Topčić.

 

Mak Jovanović/GastroBajter

foto: Facebook, GastroBajteri s Hvara, Splita i Brača