GASTROBAJTERI U FRANCUSKOJ: Od Le Burgera i alzaških piva do mondenih pečenih kokoši i bordoških vina

BURGER, BIGORRE, BORDEAUX, BAGUETTE & BASSIN D’ ARCACHON

Francuzi obožavaju burgere! Ham – burgere. U posljednje vrijeme hamburgeri su postali najtraženiji sendvič u Francuskoj, pa su Francuzi potrošnjom od 18 hamburgera po glavi godišnje, postali najveći europski burgermanijaci! Le burger! Burger classique! Burger classique en menu du jour! Povratkom popularnosti burgera, tradicionalni baguette sendviči postali su Francuzima mrski, kao Hrvatima pura s kiselim mlikom.  Pojavljuju se i lokalni francuski burger brandovi, kakav je primjerice BIG FERNAND, lanac restorana koji nude 100% francuski burger, od francuskog mesa, sira i peciva. Naravno, ne jedu Francuzi samo hamburgere iz lanaca brze prehrane, nego je postala stvar prestiža zagristi u neki novi tailor-made burger u nekom od čuvenijih ili skupljih restorana. Oni koji broje utvrdili su da 8 od 10 restorana u Francuskoj na jelovniku ima Le Burger. Stoga je tema koja se sama nametnula pri našem ovogodišnjem obilasku Akvitanije i susjednih francuskih regija bila upravo hamburger! Uz nas je bila i službena ocjenjivačica hamburgera, koju je Gastrobajter poslao na ovaj zadatak. Službeni Gastrobajter ocjenjivači u potpunoj tajnosti rade svoj odgovoran i zahtjevan posao i njihov identitet je najstrože čuvan!

Gradić Cauterets skijaški je i lječilišni centar u regiji Središnji Pirineji. Nalazi se na 1000 m nadmorske visine i dobro je polazište za šetnje i uspone na obližnje vrhove. Cauterets je bio naše prvo odredište u južnoj Francuskoj, baza iz koje smo kretali na izlete u visine  (imaju krasne žičare, nemate potrebe hodati), ali i u doline, sve do Lourdesa – francuskog Međugorja.

Čudno je kako čovjek promjenom nadmorske visine sve češće i više gladni, a o žeđi da ne govorimo! Znaju to i Francuzi, pa su načičkali restorane i svratišta duž planinarskih staza i vijugavih pirinejskih cestica. Na putu od Cauteretsa do Pont d’ Espagne kušali smo svoj prvi visinski hamburger u restoranu La Cascade. Ovaj restoran pruža utočište i okrjepu putnicima namjernicima, mladim izviđačima, planinarima, ali najviše umirovljenicima (u blizini je lječilište). Na jelovniku su većinom domaće i autentične oblizeke, ništa glamurozno, ali avec intégrité. Možete uživati u domaćoj janjetini (obronci su prepuni ovaca koje mirno pasu nesvjesne potražnje u nebrojenim lokalnim restoranima), lokalnoj pastrvi (cijela regija je prepuna potoka i rijeka, uzgajališta riba i uopće vode), a ako baš važete svaki novčić, naručite planinarski specijal – šunku, jaja, krumpiriće i nećete se razočarati. Cijene u ovom restoranu, na oko 1200 m nadmorske visine su od 12 do 15 € za jelovnik, a litra izvrsnog vina kuće, koštat će vas 14 €, što su za Francusku vrlo popularne cijene.  Ipak, ono što je postavilo Cauterets i La Cascade na vrh ove priče je najbolji hamburger koji je Gastrobajterova službena ocjenjivačica imala prigodu kušati ove godine. Ovaj burger dobio je 45 od maksimalno 50 bodova u ocjenjivačkom postupku! Dakle La Cascade je svojim domaćim šlifom hamburgerima nadvisio sve ostale restorane koji su nam se našli na ruti akvitanijsko – pirinejske gastro ture! U Cauteretsu smo otkrili i prekrasnu mesnicu koja svakodnevno nudi gotova jela, deliktese, paštete, kao i svježe meso i suhomesnate delicije. Uz ostalo, ovdje smo kupili i najskuplju pečenu kokoš do sad  (100 kuna/ komad), no takve su valjda kokoši u mondenim zimovalištima!

Žao nam je što se nećemo moći vratiti u Cauterets zimi, jer bismo jamačno pravi sjaj ovog turističkog gradića spoznali tek kada ga dobro zatrpa snijeg, a žičara počne prevoziti skupine francuskih i španjolskih hipstera na Cirque de Lys i Pont d’ Espagne. No, to je onda druga priča, sa cijenama smještaja višestruko višim od onih koje smo platili za prekrasna četiri ljetna planinska, francuska, pirinejska dana. Ljeti si možete priuštiti spektakularniji uspon žičarom na Pic du Midi de Bigorre, na 2.876 m nadmorske visine, sa zvjezdarnicom i restoranom na vrhu. Ovaj izlet koštat će četveročlanu obitelj oko 100 € za povratnu kartu žičare.

Na putu prema dolje, silasku s Pirineja, prva je postaja naravno Lourdes (not to be mistaken for Lourdes Maria Ciccone Leon), poznato svetište i lijep trgovački gradić u podnožju Pirineja. Kako smo u Lourdes stigli nakon obilnog doručka, ovdje smo pili kavu i kontemplirali o ruti koja će nas najbrže i najsigurnije dovesti do Bordeauxa. Željni dobrog, a jeftinog vina, nismo se više zaustavljali do Brugesa, predgrađa Bordeauxa. Ovdje smo se utaborili i krenuli u osvajanje okolice.

Bruges se pokazao kao odličan bazni logor. Zbog blizine autoceste mogli smo za par minuta biti na putu za plaže na Atlantskom oceanu, krenuti u pravcu poznatih vinograda ili prema jugu i španjolskoj granici. Dvije ulice dalje od naše kuće smjestio se Centre Lecrec – Bruges/Le Buscat,  supermarket koji je bio moja nepresušna inspiracija za boravka u Bordeauxu. Ne možete pojmiti radost skrušenog Hrvata, koji nakon turneje po prilično skupim francuskim restoranima uđe u supermarket u kojem mlijeko košta manje nego u nas, vrhunsko pivo od 0,65 lit. košta  10 kuna, a tek nakon opsežne potrage uspijevate pronaći vino koje košta više od 60 kuna po butelji. Neću niti spominjati vrste i podvrste sireva, njihovu brojnost i cijene!

Bordeaux je sam po sebi prevelika marka, da bismo ga površno mjerkali, a kako smo bili vremenski ograničeni, uspjeli smo samo zagrebati površinu restoranske ponude. Slijedili smo zadaće koje nam je zadao vrhovni Gastrobajter, te smo testirali ponudu dnevnih menija koji se mogu dobiti za cca. 100 do 140 kuna. Naravno da su nam burgeri i ovdje bili na prvom mjestu, ali  raznolikost ponude hamburgera i razvikanost restorana nije impresionirala Gastrobajterovu ocjenjivačicu, te je većinu burgera u Bordeauxu i okolini ocijenila tek prolaznim ocjenama.

Ukoliko predahnete od obilaska stvarno impozantnog i ugodnog centra Bordeauxa, u nekoj od bezbroj zalogajnica ili restorančića, primjerice na Rue St Remi, moći ćete birati jedan od dnevnih menija za 16 do 20 €. Ipak, za bolji gastronomski doživljaj ne sjedajte na prvi štekat, već provjerite pokrajnje ulice i mjesta koja nisu tako očigledno turistička. Ukoliko ste ipak u hipoglikemiji i morate hitno jesti, možete se skljokati za stol Brasserie L’Alysson, gdje će vam ponuditi više dnevnih preporuka šefa kuhinje. Ovdje možete kušati nešto od morskih specijaliteta, obilate porcije mesa, tatarski biftek na talijanski, Camembert gourmand du chef ili neku sličnu deliciju šefa kuhinje. Naravno, možete naručiti i burger! Burger nije ispunio očekivanja, te mu je naša ocjenjivačica dala tek 37 od maksimalnih 50 bodova. Brasserie L’Alysson nije dobio Gastrobajterovih pet zvjezdica za burger, ali smo zato ovdje pili najbolje vino na cijelom putu – Chateau Mirefleurs 2012 Bordeaux Superieur. Butelju ovog nevjerojatno uravnoteženog crnog vina uzeli smo po preporuci konobara. Oborilo nas je s nogu! Cijena? 23 € za butelju!

Bordeaux je opasno blizu Atlantika, te smo drugog dana boravka tamo krenuli prema najvišoj europskoj pješčanoj dini Dune du Pilat. Udaljenost od pedesetak kilometara do ove vrhunske turističke atrakcije autom smo prelazili čitava tri sata!

Nakon obilaska stvarno visoke pješčane dine po nesnosnoj vrućini, potražili smo obilazni put kojim smo se vratili do automobila i zaprašili u Arcachon, krasan turistički gradić sa očigledno popularnom plažom. Arcachon je prepun turističkih restorana i u kolovozu preopterećen posjetiteljima više i od Makarske. Brasserie des Marquises bio je očigledan izbor restorana za ručak nakon beskrajne pješčane avanture. Ovdje smo kušali poisson-frites, odnosno ribu s krumpirićima i još nekoliko jednostavnih dnevnih jela šefa kuhinje. Burger i krumpirići na crnoj keramičkoj pločici našu ocjenjivačicu ostavili su ravnodušnom, prvenstveno zbog neadekvatnog peciva, koje je jelu oduzelo sav potencijal. Nismo zamjerili, budući da je cijeli gradić odisao standardnom turističkom, vanpansionskom potrošnjom, a na ručak smo stigli kada su svi ostali već planirali večeru.

Svuda prođi – kući dođi, rekli smo sami sebi i uputili se nazad prema Bordeauxu. Za povratak nam je trebalo „samo“ dva sata, a meni je srce zalupalo jače tek kada sam ponovno ugledao natpis: Centre Leclerc – Bruges/Le Buscat! Ovdje smo mogli kupiti gotova jela, svježa peciva, camembert kakav u Lidlu nikada ne nude i naravno, najbolje pivo koje smo pili za našeg boravka u Francuskoj – Fischer tradition, u lijepoj boci od 650 ml, krasne jačine od 6% alkohola! Ako je burger u La Cascade odnio apsolutnu pobjedu u gastrobajterskom ocjenjivačkom pohodu, trebalo ga je već onda zaliti alzaškim, njemačko – francuskim pivom Fischer tradition, na visokoj pirinejskoj serpentini na samom početku ovog putovanja! Živjeli!

Igor Gomezelj/GastroBajter