PRIČE SA ŠVEDSKOG STOLA: Nepozvani na Gastroadventu
Isprobati pačja prsa, rombove, bakalar i deserte s višnjama, bila je još jedna misija neustrašivih suradnika našeg portala…Nakon što su nam prešutjeli iskustva s putovanja Hercegovinom, Biogradom i solinskom underground gastro scenom, odlučili su iznijeti oduševljenje predblagdanskim domjenkom u splitskom Centralu. Posjetili su ga kako bi našli eliksire za svoja tijela namučena vježbanjem pored prvakinje splitskog fitnessa.
Gastroadvent u Splitu bio je još jedan izazov na koji smo odlučili odgovoriti nepozvani, ne libeći se prenijeti svoja iskustva, bez obzira na posljedice, jedinom čitatelju ovog portala. Misija je bila iskušati točno 13 zagonetnih slanih i slatkih jela s višnjom, tematskom namirnicom ovogodišnjeg izdanja te eno-gastro manifestacije, koja se već 15 godina organizira za birano društvo medijskih pregaoca. Nismo znali što nas čeka, a kamoli imali pozivnicu, no kolega Albert i ja svejedno smo se odvažili sjesti tik do švedskog stola, predstavivši se kao novinari iz Zaprešića koji prate predsjedničke izbore, narodne običaje i gastronomiju.
Trpezu je ekipa Centrala ljubazno pretovarila delicijama s tom voćkom, koja pomaže u smanjenju oksidativnog stresa uzrokovanog fizičkom aktivnošću, te umanjuje neželjene simptome u mišićima i tkivima, koje često imamo nakon vježbanja pokraj Renate Lovrinčević u dvorani fitness centra Guliver.
Događanje je započelo paljenjem svijeća nad adventskim vijencem, a Albert je, ne dočekavši završetak te ceremonije, na tanjure navadio pačja prsa s umakom od višnje i naranče, hladni roastbeef s pikantnim umakom i filet romba s reduciranim sokom, dok je porcije tjestenine s tartufima po vojnički nadopunio najmanje četiri puta.
Ja sam krenuo u lov na crveni bakalar i dehidrirane višnje, nabadao riblje okruglice s krem sirom i salatu od komorača kako bih što ljepše zaokružio trbuh biranim i maštovitim sljedovima kuhara Jakova Mršića, šefa kuhinje tog lokala na splitskoj Pjaci, gdje je još 1870-ih godine zasjala prva kavana u Splitu.
„Prijatelju, ovako ne jedu ni Miro Bulj ni Zokica Milanović, koji su odrasli na sinjskim arambašima, a kamoli oni ostali kandidati koji kao da se hrane sjemenkama i pilećim vratićima poput doktora Primorca“, dometnuo je kolega Albert prije nego je krenuo s desantom na vitrinu sa slasticama.
Tamo je, prije njega i nekoliko uvaženih gastro pisaca i novinara, bilo obilje slastica s višnjom poput panna cotte, štrudela, cheesecakea, chouxa, browniesa i kolača Šoltanke. Nakon njihova odlaska ostala je bolna praznina.
Eh, da… zalogaje s višnjama pratila su vina Bura-Mrgudić, male obiteljske vinarije s Pelješca. Obećali smo im doći u goste nakon što smo se pogurali njihovim Bura rukatcem i plavcem malim. Na stolu nam se nekako našao i Mare postup, a na kraju smo nevoljko isprobali Mrgudić moskat, desertno vino od sorte plavac mali, oko kojeg smo dvojili zbog naziva i bojazni da će nam pokvariti raspoloženje. No, Mrgudić nam se neobično svidio, posebice između treće i pete čaše.
Obećali smo sebi, kao i organizatorici manifestacije – Olji Martinić, da ćemo slučajno navratiti i idući tjedan…
